Pobožnost devet prvih petaka

 






Jedna od najraširenijih i najomiljenijih crkvenih pobožnosti je i Pobožnost prema Presvetom Srcu Isusovom.
Među brojnim oblicima štovanja Spasiteljevog Srca je i Pobožnost devet prvih petaka u mjesecu ili Velika devetnica Srcu Isusovu. Ova pobožnost je izričito odobrena i preporučena od Apostolske Stolice.

Pobožnost potjeće iz 17. stoljeća kada je Sv. Margareta Alacoque odabrana od samog Isusa počela primati viđenja i poruke Presvetog Srca Isusovog. Viđenja su trajala od blagdana svetog Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673. godine sve do njezine smrti 16. listopada 1690. Tada još mlada redovnica, prvo viđenje je primila u samostanskoj kapelici kada je čula njegove riječi: "Moje Božansko srce je tako raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora raširiti. Tebe sam odabrao kao ponor nevjernosti i neznanja da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno od mene."
Iz viđenja je proizašlo oblikovanje pobožnosti kojim se iskazuje počast Presvetom Srcu Isusovom, simbolu Božanske ljubavi te jednako bitno, promicanje žarke ljubavi prema Kristovoj prisutnosti u Euharistiji.

Ova pobožnost je izravno povezana s djelatnim sudjelovanjem u Euharistiji! Povijesno gledano, u vrijeme kada je pobožnost nastala sveta pričest vjernika je bila relativno rijetka i nije bila direktno i čvrsto vezana uz svetu misu. Tek na Drugom vatikanskom saboru (1962-1965, pape Ivan XXIII i Pavao VI), u sklopu liturgijske obnove, sveta pričest se opet potvrđuje upravo kao vrhunac sudjelovanja u Euharistiji. Stoga je Isus svetoj Margareti izrazio želju da ga na svaki prvi petak u mjesecu primamo u svetoj pričesti s nakanom da mu pružimo zadovoljštinu za uvrede, prijezir i nemarnost što mu ih nanosimo u Presvetom sakramentu.
Iz ovoga jasno vidimo nužnost svete ispovijedi (ukoliko nismo u stanju milosti) kao priprave za svetu pričest!

Sama pobožnost je naizgled vrlo jednostavna; potrebno je svaki prvi petak u mjesecu, devet mjeseci za redom, poći na svetu misu i pričestiti se s nakanom čašćenja Presvetog Srca Isusovog. Onaj tko nije u milosti, prije pričesti se treba ispovijediti. Koliko god izgledalo jednostavno, ova pobožnost od vjernika traži redovito sudjelovanje u euharistiji i Božjoj milosti kroz duže vrijeme, bez iznimke na točno određeni dan i s točno određenom nakanom.
Svatko od nas će se lako prisjetiti koliko je ponekad teško izmoliti i jednu molitvu na dan a kamoli kroz 9 mjeseci sudjelovati u pobožnosti i njegovati u srcu i pameti jednu nakanu te po njoj (barem pokušati) živjeti svaki dan!
No, milosti po ovoj pobožnosti su velike! Isus je u više navrata i zgoda očitovao Margareti svoja obećanja duhovnih i vremenitih blagodati za sve koji budu štovali njegovo Presveto Srce. Obećanja su kasnije sabrana i zapisana, njih 12, a posebno mjesto zauzima Veliko obećanje (broj 12).

Ovo su Isusova obećanja blagodati za one koji budu štovali njegovo Presveto Srce u ovoj pobožnosti:

  1. Dat ću im sve mislosti koje su im potrebne u njihovom staležu
  2. Unijet ću mir u njihove obitelji
  3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama
  4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti
  5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate
  6. Griješnici će naći u mome srcu izvor i beskrajno more milosrđa
  7. Mlake će duše postati revne / Kroz pobožnost mome Srcu privest ću prvotnoj revnosti redovničke zajednice i pojedine vjernike.
  8. Revne će se duše uzdići do velike savršenosti
  9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Presvetog Srca
  10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najtvrdokornija srca
  11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mome Srcu i neće se nikada izbrisati
  12. Svima koji se budu pričestili na prvi petak tijekom devet mjeseci uzastopce obećavam milost pokore na samrti: oni neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjemu času

Nekoliko napomena o ovoj pobožnosti i opčenito pobožnostima.

Pobožnost nije svrha sama sebi. Niti je svrha neke pobožnosti samo zadobiti obećane milosti.
Čašćenje konkretno Srca Isusovog treba biti ispunjenje Isusove želje, čašćenje Božanske ljubavi koja nam se očituje u Kristovom vazmenom otajstvu, zahvala za Isusovu beskonačnu ljubav prema svakom čovjeku te općenito slavljenje krščanskog zajedništava u Euharistiji. Jedino u takvim okolnostima i nakanama štovanje ne može nikako biti pretjerano što bi bez pravog cilja lako moglo postati i preći čak u nekakav duhovni individualizam ili nesvrhovit i promašen devocionizam prema nekom simbolu.

Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji kaže:

«Pobožnost prvih petaka u mjesecu u naše vrijeme – ako se vrši na pastoralno ispravan način – može donijeti nedvojbene duhovne plodove. Ipak, potrebno je da vjernici budu prikladno poučeni o činjenici da se u tome prakticiranju ne smije polagati pouzdanje koje odiše ispraznim vjerovanjem, koje s ciljem spasenja, dokida nedokidive zahtjeve djelatne vjere i obveze da se živi životom sukladnim Evanđelju.»

Drugim riječima; bez punine vjere i života u Evanđelju, ova pobožnost (kao niti bilo koja druga) nije garancija da ćemo zavrijediti nebo i raj.

Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji još kaže:

«Izraz Srce Isusovo označuje samo Kristovo otajstvo, cjelokupnost njegova bića, njegove osobe, razmatrane u svojoj najintimnijoj i bitnoj jezgri: Božji Sin, nestvorena mudrost; beskrajna ljubav, počelo spasenja i posvećenja za čitavo čovječanstvo. “Srce Isusovo” je Krist, utjelovljena i spasiteljska Riječ koje je, po sebi, nutarnje – s beskrajnom božansko-ljudskom ljubavlju – u Duhu protegnuta prema Ocu i prema ljudima, svojoj braći i sestrama.»

I ove riječi nam potvrđuju da Srce Isusovo nije samo puki simbol i objekt nerazumnog obožavanja već da Srce Isusovo predstavlja samoga Isusa, njegovu ljubav i milosrđe te na kraju i samoga Boga koji nam je dao svoga sina Isusa na spasenje.


Posvetna molitva Presvetom Srcu Isusovu

Darujem i posvećujem Presvetom Srcu Gospodina našega Isusa Krista svoju osobu i život, svoja djela, muke i patnje, da od sada svim svojim bićem samo njega ljubim, štujem i slavim. Ovo je čvrsta moja volja da budem sav njegov i da sve činim njemu za ljubav, odričući se cijelim srcem svega, što bi njemu moglo biti mrsko.
Tebe, dakle, Presveto Srce, odabirem za jedini predmet svoje ljubavi, za zaštitnika svoga života, za osiguranje svoga spasenja, za lijek protiv svoje slabosti i nestalnosti, za naknadnika svih pogrešaka svoga života i za svoje sigurno utočište na času smrti.
O predobro Srce, ti budi moje opravdanje pred Bogom, svojim Ocem, i odvrati od mene zaslužene udarce njegove srdžbe.
O Srce puno ljubavi u Tebe stavljam sve svoje ufanje, jer se bojim svega od svoje zloće i slabosti, a nadam se svemu od tvoje dobrote.
Uništi, dakle, u meni sve, što bi moglo biti neugodno i protivno. Neka se tvoja čista ljubav tako utisne u moje srce, da nikada ne zaboravim na te i da se nikada ne odijelim od tebe. Zaklinjem te Tvojom neizmjernom dobrotom, daj da moje ime bude u tebi upisano, jer ja hoću, da moja sreća i slava bude u tom da živim i umrem kao Tvoj sluga.
Amen.