Molitva je naš razgovor s Bogom: razgovor Božje djece s Ocem nebeskim. Čovjek ne smije biti nijemo Božje dijete, nego mora razgovarati sa svojim Ocem na nebesima. Zato Isus tako često naglašava: molite, tražite, kucajte.
Molitva je svako uzdizanje duše k Bogu, a ono može biti na više načina:
Pravi se kršćanin ne obraća Bogu molitvom samo onda kad treba njegovu pomoć nego i onda kad treba odati Bogu čast i slavu kao Ocu i Gospodinu, kad mu treba zahvaliti kao svomu Dobrotvoru, te kad ga, kao samu dobrotu i ljubav, treba moliti za oproštenje.
Zato se pravi kršćanin moli Bogu: svako jutro i svaku večer, prije i poslije jela, kod službe Božje, kad crkveno zvono poziva na molitvu, u nevolji i napasti, te u svakom važnijem poslu.
Trebamo i moramo moliti, ali dobro, ispravno moliti, to jest:
Predgovor iz Molitvenika Fra. Anđela Nuića, 23. izdanje.
⋯
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.
Desnom rukom napravi znak križa; od čela prema trbuhu, zatim prema lijevom ramenu i onda prema desnom. Na kraju pobožno sklopi ruke i reci "Amen" ("Neka bude tako")
Oče naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje.
Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.
Kruh naš svagdašnji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Amen.
Zdravo Marijo, milosti puna,
Gospodin s tobom;
blagoslovljena ti među ženama,
i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus.
Sveta Marijo, Majko Božja,
moli za nas grešnike
sada i na času smrti naše.
Amen.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada, i vazda, i u vijeke vjekova.
Amen
Pokoj vječni daruj im, Gospodine.
I svjetlost vječna svjetlila im.
Počivali u miru.
Amen.
Vjerujem u Boga, Oca svemogućega,
Stvoritelja neba i zemlje.
I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega,
koji je začet po Duhu Svetom,
rođen od Marije Djevice,
mučen pod Poncijem Pilatom,
raspet, umro i pokopan;
sašao nad pakao,
treći dan uskrsnuo od mrtvih;
uzašao na nebesa,
sjedi o desnu Boga Oca svemogućega;
odonud će doći suditi žive i mrtve.
Vjerujem u Duha Svetoga,
svetu Crkvu katoličku,
općinstvo svetih,
oproštenje grijeha,
uskrsnuće tijela,
i život vječni.
Amen.
Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje, svega vidljivoga i nevidljivoga.
I u jednoga Gospodina Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega. Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od
Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem, po kome je
sve
stvoreno. Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. I utjelovio se po Duhu Svetom od
Marije
Djevice: i postao čovjekom. Raspet također za nas: pod Poncijem Pilatom mučen i pokopan. I uskrsnuo treći
dan,
po Svetom Pismu. I uzašao na nebo: sjedi s desne Ocu. I opet će doći u slavi suditi žive i mrtve, i njegovu
kraljevstvu neće biti kraja.
I u Duha Svetoga, Gospodina i životvorca; koji izlazi od Oca i Sina. Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i
zajedno slavi; koji je govorio po prorocima.
I u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu. Ispovijedam jedno krštenje za oproštenje grijeha. I iščekujem
uskrsnuće mrtvih. I život budućega vijeka. Amen.
Moj Bože, kajem se,
i žalim od svega srca,
što grijesima uvrijedih Tvoju neizmjernu dobrotu.
Čvrsto odlučujem,
da Te uz pomoć Tvoje milosti neću više vrijeđati,
da ću za svoje grijehe činiti dostojnu pokoru
i čuvati se grešne prigode. Amen.
Anđeo Gospodnji navijestio Mariji.
I ona je začela po duhu svetom.
Zdravo Marijo ...
Evo službenice Gospodnje.
Neka mi bude po riječi tvojoj.
Zdravo Marijo ...
I riječ je tijelom postala.
I prebivala među nama.
Zdravo Marijo ...
Moli za nas sveta Bogorodice!
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se:
Milost svoju, molimo Te Gospodine, ulij u duše naše,
da mi, koji smo po anđelovu navještenju
spoznali utjelovljenje Krista, sina Tvoga,
po muci njegovoj i križu
k slavi uskrsnuća privedeni budemo.
Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen.
U uskrsno vrijeme tj. od Velike subote pa do uoči Presvetoga Trojstva, umjesto "Anđeo Gospodnji" moli se "Kraljice Neba".
Kraljice neba, raduj se, Aleluja.
Jer koga si bila dostojna nositi, Aleluja.
Uskrsnu, kako je rekao, Aleluja.
Moli za nas Boga, Aleluja.
Veseli se i raduj, Djevice Marijo, Aleluja.
Jer je uskrsnuo Gospodin uistinu, Aleluja.
Pomolimo se.
Bože koji si se udostojio razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina,
Gospodina našega Isusa Krista,
daj, molimo Te,
da po njegovoj Majci, Djevici Mariji, postignemo radosti vječnoga života.
Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen.
Vjerujem čvrsto sve,
što je Isus Krist učio
i što sveta katolička Crkva predlaže vjerovati,
jer si to objavio Ti, Bože, koji si nepogrešivo istinit.
U toj vjeri želim živjeti i umrijeti.
O Bože, umnoži moju vjeru!
Ufam se u te, Bože moj,
da ćeš mi po zaslugama Isusove muke i smrti
i po mojim dobrim djelima,
učinjenima Tvojom pomoću,
oprostiti grijehe i dati nebesku slavu.
A to se ufam zato,
jer si to obećao Ti, Bože moj,
koji su u svojem obećanju stalan i vjeran.
O Bože, učvrsti moje ufanje!
Ljubim Te, Bože moj,
svim svojim srcem i dušom više nego sve drugo na svijetu,
jer si dostojan svake ljubavi,
i radi Tebe ljubim svoga bližnjega kao sama sebe.
O Bože, užeži ognjem svoje ljubavi moje srce!
⋯
U svim djelima svojim spomeni se posljednjih svojih stvari.
(*) Smatrati da je baš sve oprošteno po milosrđu Božjem, bez iskrenog pokajanja, zadovoljštine i zahvale. Ne ustrajati u nastojanju da se milosrđe Božje zasluži i da se u njemu sudjeluje svojim trudom i djelom
⋯
Moli se na običnu Gospinu krunicu.
Isus je obećao sv. Gertrudi da će svaki put kada se izmoli ova molitva – pa i ako se izmoli više puta dnevno – osloboditi tisuću duša iz čistilišta. U ovoj krunici ta se molitva moli pedeset puta. Ako se ova krunica izmoli samo jedanput, Isus će osloboditi 50 000 duša iz čistilišta.
Dušo Kristova, posveti me.
Tijelo Kristovo, spasi me.
Krvi Kristova, napoji me.
Vodo iz prsiju Kristovih, operi me.
Muko Kristova, okrijepi me.
O dobri Isuse, usliši me.
Među rane svoje sakrij me.
I ne dopusti da se odijelim od Tebe.
Od neprijatelja zlobnoga brani me.
Na času smrti moje zovni me,
i zapovjedi mi da dođem k Tebi,
da Te sa svetima Tvojim hvalim
u vijeke vjekova.
Amen.
/ Lat. /
Anima Christi, sanctifica me.
Corpus Christi, salva me.
Sanguis Christi, inebria me.
Aqua lateris Christi, lava me.
Passio Christi, conforta me.
O bone Jesu, exaudi me.
Intra tua vulnera absconde me.
Ne permittas me separari a te.
Ab hoste maligno defende me.
In hora mortis meae voca me.
Et jube me venire ad te,
Ut cum Sanctis tuis laudem te,
In saecula saeculorum.
Amen.
Riječi ove molitve pripisuju se svetom Ignaciju Lojolskom, iako povjesničari tvrde da
molitva Dušo Kristova potječe iz ranijeg doba, oko 150 godina prije rođenja sv. Ignacija.
Ono u čemu se slažu jest da je ta molitva svakako bila osobito draga sv. Ignaciju i
nerijetko su njome započinjale Duhovne vježbe sv. Ignacija.
Ljepota i dubina ove molitve nadilazi vremenitost, živi vječno.
Uobičajeno se moli nakon primanja svete pričesti, trenutka kada smo se tjelesno sjedili s
Bogom primivši tijelo, krv, dušu i božanstvo Isusa Krista prisutnog u hostiji, pod prilikama
kruha i vina. Ova molitva pomaže nam tu veliku istinu prihvatiti umom i srcem.
Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
živote, slasti i ufanje naše zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
u ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, odvjetnice naša,
one svoje milostive oči na nas
te nam poslije ovoga progona pokaži Isusa,
blagoslovljeni plod utrobe svoje.
O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo.
/ Lat. /
Salve Regina, Mater misericordiae,
vita, dulcedo, et spes nostra, salve!
Ad te clamamus, exsules filii Hevae,
ad te suspiramus, gementes et flentes
in hac lacrimarum valle.
Eia, ergo, advocata nostra, illos tuos
misericordes oculos ad nos converte;
et Iesum, benedictum fructum ventris tui,
nobis post hoc exilium ostende.
O clemens, O pia, O dulcis Virgo Maria.
Amen.
Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, ja Ti se klanjam, vjerujem u Te, ufam se u Te, ja te ljubim
i kajem se za sve svoje grijehe.
Tebi poklanjam svoje siromašno srce, učini ga poniznim, strpljivim, čistim i da u svemu odgovara Tvojim
željama.
Daj, o dobri Isuse, da ja živim u Tebi i Ti u meni. Štiti me u opasnostima, tješi me u nevoljama
i žalostima. Udijeli mi zdravlje duše i tijela, blagoslovi sav moj rad i daj mi milost svete smrti.
Amen.
Presveta Djevice Marijo, Majko i Kraljice moja, tvojemu Bezgrešnom Srcu posvećujem i predajem čitavo
svoje biće: duh, dušu i tijelo.
Raspolaži sa mnom i sa svim što mi pripada, sada i u vječnosti, na hvalu i slavu Presvetoga Trojstva,
za posvećenje Crkve i spasenje svega svijeta.
Bezgrešna moja Majko, pomozi mi živjeti dostojno moga krsnog posvećenja, da neopozivo pripadam svome
Otkupitelju. Daj da poput Tebe slušam poticaje Duha Svetoga! Neka se u meni i po meni uvijek i u svemu
vrši volja Božja!
Amen!
Hoću li, Gospode, i ja u raj?
Želim, al’ sve se bojim.
Jer tamo će biti slava i sjaj,
A ja na niskom stojim!
Već ako imaš gdjekoji kutić,
I to je mnogo za me.
Stisnut ću tamo se, suhi k’o prutić,
Usko je moje rame.
Nikomu neću praviti sjene
Bez buke bi to bilo.
Gospode, ne zaboravi mene,
Ako to ti je milo.
Ako Ti nije milo prisuće
Takova odrpanca,
Pusti, da bar na vratima kuće
Čekam kog Tvojeg znanca.
Da ga zamolim, da se za me moli.
Ako se ni to ne da,
Ja ću svejedno čekati doli,
Već i poradi reda!
Pa kada uđu, kojim je dato,
I mjesta biti neće:
Nebo je malo, al’ ništa zato…
Srce je Tvoje veće…
Amen!
fra Bonaventura Ćuk (1903-1940.)
Tebe Boga hvalimo, tebe Gospodinom priznajemo.
Tebe vječnog Oca sva zemlja poštuje.
Tebi svi Anđeli, tebi sva Nebesa i Vlasti,
Tebi Kerubi i Serafi kliču bez prestanka:
Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog Sabaot!
Puna su Nebesa i zemlja veličanstva Slave Tvoje.
Tebe hvali slavni Apostola zbor,
Tebe proroka dična četa.
Tebe mučenička svijetla vojska,
Tebe po svem svijetu sveta uzvisuje Crkva,
Oca neizmjernoga Veličanstva,
Časnog Tvojeg istinitog i jedinog Sina.
I Svetoga Tješitelja Duha.
Ti Kralju slave, Kriste.
Ti si Očev vjekovječni Sin.
Ti da za naše spasenje postaneš čovjekom,
nisi se strašio krila Djevice.
Ti svladavši oštrinu smrti,
otvorio si vjernima Kraljestvo Nebesko.
Ti sjediš zdesna Bogu u Slavi Očevoj.
Vjerujemo da ćeš doći kao Sudac.
Tebe, dakle molimo, pomozi svojim slugama,
Koje si otkupio dragocjenom Krvlju.
U vječnoj slavi daj, da se ubrojimo među Svete tvoje.
Spasi puk Svoj, Gospodine
i blagoslovi baštinu Svoju!
I vladaj njima i uzdiži ih u sve vijeke!
Iz dana u dan blagoslivljamo Tebe
I hvalimo Ime Tvoje u vijeke i u vijeke vjekova.
Dostoj se, Gospodine, u dan ovaj
sačuvati nas od grijeha!
Smiluj se nama, Gospodine, smiluj se nama!
Nek bude milosrđe Tvoje, Gospodine, nad nama
kako se ufamo u Tebe!
U Tebe se, Gospodine ufam:
o da ne budem postiđen dovijeka!
/ Lat. /
Te deum laudamus te dominum confitemur
Te aeternum patrem omnis terra veneratur
Tibi omnes angeli Tibi caeli et universae
potestates
Tibi cherubim et seraphim incessabili voce
proclamant
Sanctus sanctus sanctus dominus deus sabaoth
Pleni sunt celi et terra maiestatis gloriae tuae
Te gloriosus apostolorum chorus
Te prophetarum laudabilis numerus
Te martyrum candidatus laudat exercitus
Te per orbem terrarum sancta confitetur
ecclesia
Patrem inmense maiestatis
Venerandum tuum verum unicum filium
Sanctum quoque paraclytum spiritum
Tu rex gloriae christe
Tu patris sempiternus es filius
Tu ad liberandum suscepisti hominem non
horruisti virginis uterum
Tu devicto mortis aculeo aperuisti credentibus
regna caelorum
Tu ad dexteram dei sedes in gloria patris
Iudex crederis esse venturus
Te ergo quaesumus tuis famulis subveni quos
pretioso sanguine redemisti
Aeterna fac cum sanctis tuis in gloria munerari
Salvum fac populum tuum domine et benedic
hereditati tuae
Et rege eos et extolle illos usque in aeternum
Per singulos dies benedicimus te
Et laudamus nomen tuum in saeculum et in
saeculum saeculi
Dignare domine die isto, sine peccato nos
custodire
Miserere nostri domine miserere nostri
Fiat misericordia tua domine super nos
quemadmodum speravimus in te
In te domine speravi non confundar in
aeternum.
/ Alt. /
Tebe Boga hvalimo, vjerno ispovijedamo,
vječnoga Oca slavimo, složnim glasom pjevamo.
Na nebesih anđeli štuju te s arkanđeli.
Kerubini složno svi, duboko se klanjaju
Serafini smjerno ti, jednim glasom pjevaju:
Svet, svet, svet, je Gospod Bog, kralj preslavni puka svog!
Svijet i nebo prepuno veličanstva tvojega;
apostoli potpuno hvale Boga svojega;
proroci gospodstvu tvom klanjaju se vječitom.
Mučenici hvale te s Crkvom Boga pravoga,
neprestano slave te, Oca svoga dobroga,
Sina, Duha Svetoga, Trojstvo, Boga jednoga.
Isus slavni kralj i Bog, rođeni od Djevice
Sin od vijeka Oca svog, oprav naše krivice,
silu pakla obori i nebo nam otvori.
Te Deum ili na hrvatskom Tebe Boga hvalimo ranokršćanski je himan pohvale
Presvetom Trojstvu. Nije sa sigurnošću utvrđeno tko je autor, tradicionalno
se pripisuje crkvenim ocima, sv. Ambroziju i sv. Augustinu, a prema nekim
izvorima pravi autor je sveti Hilarije, biskup iz Poitiersa, prema drugima
Nicezije, biskup iz Triera ili pak Niceta iz Remesiana.
Himan je dobio ime po riječima kojima počinje, poput papinskih enciklika.
Kao dio molitve Božanskog Časoslova moli se u nedjelje izvan korizme te na
druge svetkovine i blagdane. Iz ovoga je vidljivo koliko bogatstvo Crkve
krije ovaj himan i prava je šteta ne moliti ga.
Jedan od oblika ovoga himna ušao je i u sveta misna slavlja te svoje mjesto
uvijek nalazi na njihovu kraju, osobito u onim misnim slavljima kojima određena
biskupijska ili župna zajednica, ali i akademska, želi Bogu dati hvalu i slavu
za određena primljena dobročinstva.
Tako, tekst himna koji se pjeva u gore navedenim trenucima, tekst je i koji se
pjeva na misama zahvalnicama 31. prosinca, a njegov autor je svećenik Ignatz
Franz (1719.-1790).
Iako je tijekom povijesti poprimao različite oblike i izričaje, sadržaj himna
- hvala Bogu - uvijek je ostao isti.
Prema tradiciji, tijekom liturgijskog slavlja u noći Velike subote 386.
godine, Ambrozije je krstio svetog Augustina kao i njegova sina Adeodata i
njegova prijatelja Alipija.
U naletu gorljivosti te anticipirajući koliku slavu će dati Crkvi ova izabrana
duša, na glas je izrekao: "Te Deum Laudamus: te Dominum confitemur" (Tebe Boga
hvalimo, tebe Gospodinom priznajemo), a Augustin, istom mjerom goreći od
entuzijazma, dodao je: "Te aeternum Patrem omnis terra veneratur."
(Tebe vječnog Oca sva zemlja poštuje).
I tako, nadopunjujući jedan drugog u svetom i nadahnutom dijalogu njih dvojica
su sastavili himan "Te Deum". Antički Rimski brevijar nazvao ga je "Himan
svetog Ambrozija i svetog Augustina", dok se u brevijaru proglašenom od svetog
Pija X. naziva "Ambrozijanski himan".